Velizar Radonjić

KAČAMAK NA BUZARU

Da je Tara varenika vruća, a po Tari drobljenje kamenje... ne bi mogla utoliti sve veću glad kolašinskih investitora.

Nije red da ljudi budu gladni, pa je po kratkom postupku utvrđena strategija razvoja strateških investitora. Razvoj Kolašina može da čeka. Ne može odjednom i Kolašin i investitori. Kolašin nije tica pa da odleti. Ruku na srce, neće ni investitori, jer samo mi investiramo u investitore. Kod drugih je obrnuto. Investiraju investitori.

Strateška strategija je obećavala da Švajcarsku presele u Kolašin i na Bjelasici naprave nove Alpe. Žao im bilo da vrate pare koje su izvezli u Švajcarsku. Zato na Bjelasici grade skijališta po sistemu kako su gradili kupališta. Simbioza domaće pameti i višedecenijskog iskustva. Red mora, red planine. Nešto kao kačamak na buzaru. Samo da što prije utole glad. Uz vuka i lisica fuka, pa će i oni manje strateški da omaste brke.

Strateški investitori su poseban soj. Baci ga s Vezirova mosta u Moraču i pusti niz vodu. Naći ćeš ga sat – dva kasnije u Platijama kako pluta uzvodno. Da je Tara, kao što je bilo planirano, prevedena u Moraču, plutali bi sve do Kolašina.

Tara, duže od sto godina, čeka da je prevedu. Da nam se vode pomiješaju i budu jedna voda. Da se i voda, kao i sav narod, slije u Podgoricu.

Odustalo se od prevođenja Tare u Moraču pa investitore iz Podgorice prevode u Kolašin. Umjesto tunela kroz Crkvine da Tara teče Moru, probili smo Vjeternik da investitori teku prema Bjelasici. Investitori nijesu navikli da investiraju, zato je put izgrađen samo do Mateševa. Država nema para za rizične projekte. Ovo do Mateševa je investirala u investitore i od toga su profitirali i investitori i oni koji su o tome odlučivali. Samo Država nije. Nju, inače, tretiramo kao nevladinu i neprofitnu organizaciju.

Odustalo se od prevođenja vode, ali Kolašin i dalje prevode - žedna preko vode. Spasio se potapanja, ali niko ne garantuje i da će preživjeti. Planiraju da ga udave. U skladu sa strategijom, i tamo đe je bio Kolašin i svud oko Kolašina, na pjenu od Tare niče Budva.. Jedni grade, drugi se ugrađuju. Gdje god nađeš zgodno mjesto... grabi prije nego se donesu planovi i reguliše prostor. A poslije... svršenu poslu mane nema. Napravićemo plan izvedenog stanja. Kao u Budvi.

Sa Bogom su u nezbor. Mimoišli su se oko osme i desete zapovijesti, zato očekuju da ih Crkva podrži. Božje zapovijesti, kao i ovozemaljski zakoni, predstavljaju biznis barijeru. Crkva dijeli njihovo mišljenje, pa se nadaju da Bog posluša Crkvu i ukine ove dvije zapovijesti. Bilo bi korisno i za Crkvu.

Dok su u nezbor s Bogom, ostaje im jedino da pogleduju u Nebo i mole Nebo da padne snijeg.  Kad njima treba, a ne kad se Bogu hoće, i ako može neka pada na Bjelasici. U Kolašinu ne mora. Ko bi mu dao dževap.

Ne smeta im što u gradu nema snijega. Nema ni u Budvi. A ako baš hoće da pada, neka pada za vrijeme zimskog raspusta. Da dođu đeca i da se sita nasankaju. Zato su i predložili usklađivanje školskog kalendara sa meteo biltenom. Ima predloga i da  zatvore škole, biće manja šteta, a đeca svoje znanje neka brane sa slobode. Onda bi škole mogli da pretvorimo u zatvor za glavare i smanjimo liste čekanja.

Kolašin je vazda bio izazovan za osvajanje. Kao lijepa đevojka. Svi bi da da je osvoje i obeščaste. Tako i Kolašin. Od kad postoji stalno je prelazio iz ruke u ruku. Počelo je opet i ako nije rat. Došli novi okupatori, a nijesu došli da interniraju ljude. Interniraju samo novac.

Investirajući u investitore i zbog prelaska iz ruke u ruku, vlast nije stigla da investira u grad i gradsku infrastrukturu. Zaboravili i deponije i kanalizaciju. Navikli da njihova sranja rješavaju drugi. Mnogi misle da im ne trebaju ni deponija ni kanalizacija. Sve će to, i tako i tako, da završi u Tari. Šteta što u Kolašinu nemaju more. Napravili bi od njega najljepšu i najveću septičku jamu na Zapadnom Balkanu. Zato će  do daljnjeg septičke jame da prevode u Taru, a Taru u Svinjaču  sa ambicijama da od Tare naprave nejljepšu svinjaču na planeti..

Srećom snijeg nikada nije prezimio na nebu. Uvijek padne i pokrije i projekte i strategije. Kad padne snijeg dođu i skijaši pa je tragova mnogo i ni jedan vrag ne mora da krije svoj trag.