Velizar Radonjić

 

HRONIKA

GRADITELJSTVA

U CRNOJ GORI

  

Prikupljanje arhivske građe i pisanje knjige  „HRONIKA GRADITELJSTVA U CRNOJ GORI“ je zašla u završni fazu. Preostalo je kompletiranje Leksikona (imenika) graditelja, „fina ruka“, redaktura i lektorisanje. Ako se ostvari očekivana podrška pojedinih institucija, knjiga bi već u oktobru trebala da se nađe u štampi.

Pored najavljene podrške institucija, očekujem i podršku inženjera koja bi se ogledala u blagovremenom dostavljanju ličnih biografija sa kojima će biti predstavljeni u Leksikonu graditelja.

 

Šta je Hronika         graditeljstva

Ova knjiga nije naučni rad. U njoj neće biti naučno-istorijskog istraživanja i osvjetljavanja pojedinih događaja, ličnosti ili činjenica. U njoj neće biti ni prikaza i stručne kritike projektovanih i izvedenih objekata. Knjiga je novinarska priča – skup reportaža i članaka o graditeljstvu i graditeljima, satkana od parčića oskudnih istorijskih uzvora, parčića mojih ili tuđih sjećanja, istrgnutih listova iz neke stare knjige ili časopisa, starih novina, od anegdota i požutjelih fotografija i dokumenata. Knjiga je dijelom i moja percepcija događaja i procesa u crnogorskom graditeljstvu...

Knjiga je koncipirana kao neka vrsta monografsko – faktografskog, hronološkog pregleda nastanka sveukupnog graditeljstva u Crnoj Gori. Ona je i svojevrstan ljetopis, odnosno hronika razvoja graditeljstva, a jednim dijelom ima i karakter leksikona. Ona je i hronika nastanka i razvoja inženjerske struke u graditeljstvu Crne Gore,  prije svega podsjećanje na inženjere koji su udarili temelje savremenom graditeljstvu i heroje poslijeratne obnove i izgradnje. Sve to sa željom da se svi oni i njihova najznačajnija djela odnosno graditeljsko nasljeđe koje su nam ostavili, objedine na jednom mjestu i sačuvaju od zaborava.

Knjiga je, uz to, podsticaj, podsjetnik  i putokaz onima koji budu imali znanja, želje, volje i snage, a takvih će uvijek biti, za eventualna šira istraživanja i naučnu valorizaciju graditeljskog nasljeđa.

Preporuke

Šta drugi kažu o ovoj knjizi. Pročitajte njihove preporuke:

 Jelena Pavićević Tatar, glavna i odgovorna urednica časopisa POGLED

Izuzetno mi je zadovoljstvo i čast da napišem preporuku za projekat gospodina Velizara Radonjića -  Monografiju posvećenu crnogorskim graditeljima.

Dugogodišnja sam urednica časopisa Pogled Inženjerske komore Crne Gore (od 2011. godine) i gospodin Radonjić našem sadržaju daje nemjerljiv profesionalni doprinos. Radovima posvećenim crnogorskom graditeljstvu, Radonjić nas na stručan, sadržajan i nadasve zanimljiv način podsjeća i upoznaje sa nepravedno zaboravljenim graditeljima koji su oblikovali naš prostor – inženjerima koji su udarili temelje savremenom graditeljstvu.  Građa objedinjena u budućoj Monografiji predstavlja dragocjeni doprinos u izučavanju crnogorskog graditeljstva, upoznaje nas s prvim crnogorskim neimarima i onim iz drugih zemalja koji su svojim karakterističnim izrazima podarili ovom prostoru autentičnost. Gospodin Radonjić podsjeća na razvoj putne infrastrukture, na zakone o planiranu i građenju, na prva urbanistička i prostorna planiranja i rješenja, na sve one „heroje poslijeratne obnove i izgradnje“. 

Kompletan presjek graditeljskog nasljeđa u građi pripremljenoj  za Monografiju obiluje foto materijalom i iustracijama kao i autentičnim izjavama  nosioca vrijednih projekata prikupljenih u značajnim istorijskim arhivima, bibliotečkim fondovima, u privatnim zbirkama i kolekcijama, kako u našoj zemlji tako i van njenih granica.

U žellji da u bliskoj budućnosti budemo bogatiji za Monografiju o crnogorskim graditeljima, da prepoznate značaj ovog svjedočanstva neophodnog zbog budućih temelja,

Srdačno Vas pozdravljam

Jelena Pavićević Tatar

 

Dr Igbala Šabović Kerović, dipl.inž.arh

 Velizar Radonjić, novinar i publicista u penziji, koji je proteklih 50 godina proveo u građevinarstvu, svoje poluvjekovno iskustvo i druženje sa graditeljima kruniše knjigom HRONIKA GRADITELJSTVA U CRNOJ GORI. Knjiga zaslužuje da bude podržana i od strane državnih organa i institucija.

Hroniku preporučuje to što je posebna i jedinstvena knjiga, kako kao cjelina tako i u svim njenim djelovima.

Posebna je i jedinstvena je jer je, prema mojim saznanjima, jedina knjiga te vrste u regionu.

Jedinstvena je po svom sadržaju i sveobuhvatnosti: sakupljena je i obrađena značajna građa i na jednom mjestu, hronološki prikazano sve što je od značaja za nastanak i razvoj graditeljstva i graditeljskog nasljeđa u Crnoj Gori.

Hronika graditeljstva podsjeća na hiljadu godina crnogorske istorije, nastanak gradova, izgradnju putne, željezničke i druge infrastrukture. Hronika podsjeća i čuva od zaborava kada su i kako građeni sakralni objekti, spomenici, javne građevine i - ko ih je gradio… kako je nastajao i razvijan institucionalni i pravni okvir u graditeljstvu Crne Gore…

Hronika graditeljstva zaslužuje preporuku jer je u njoj ispričana priča o školovanju prvih crnogorskih inženjera i osnivanju crnogorskih institucija za obrazovanje kadrova u građevinarstvu… u njoj su sabrana i na jednom mjestu se od zaborava čuvaju imena nekoliko hiljada graditelja, počev od četrnaestog vijeka…

Ova knjiga je istovremeno podsjetnik i putokaz za buduća istraživanja i naučnu valorizaciju graditelja i nasljeđa koje su nam ostavili. Ona je istovremeno i hronika, monografija i leksikon.Od svega po malo i sve na jednom mjestu. Kad bude objavljena biće dopunska literatura, neka vrsta školske lektire za učenike građevinskih škola i studente arhitekture i građevinarstva…  

Razloga za podršku ovoj knjizi ima mnogo, ali mislim da je i ovo sasvim dovoljno.

 

 Šta piše u Hronici graditeljstva

Hronika graditeljstva ima cca 700-800 strana,  podijeljena je na nekoliko djelova, koje sam uslovno nazvao „Kniga prva“, „Knjiga druga“... a evo šta piše u njima:

 KNJIGA PRVA – IMA JEDNA ZEMLJA

 Crna Gora traje čitav milenijum. Milenijum okupacija, ratova, paljenja, razaranja, pljački, asimilacija… Milenijum tokom kojeg su dolazile vojske i vojskovođe sa sjevera i juga i sa istoka i sa zapada… A svi su dolazili sa namjerom da osvoje i pokore. Da uzimaju a da ne ostavljaju, da žanju ali ne i da siju. …U kratkim i rijetkim periodima mira ova zemlja je, poput Feniksa, ustajala iz pepela, lizala svoje rane i uspinjala se prema zvijezdama... Postajala je zemlja raskošne svjetlosti u kojoj su stvarani biseri graditeljskog nasljeđa i kulturne baštine. Nekad su ih stvarali njeni osvajači a nekad oni što nadžive osvajače. Ova knjiga priča o tim kratkim trenucima njene raskošne svjetlosti i o ljudima koji su tu svjetlost stvarali.

Prvu knjigu (prvi dio Hronike) čini hronika nastanka Crne Gore i crnogorskog graditeljstva, podijeljena po poglavljima, kao posebnim tematskim pričama:

Milenijum trajanja Crne Gore

Hronika graditeljstva, kao što je i red, počinje pričom o nastanku Crne Gore i njenoj istoriji. Obzirom da nijesam istoričar i da je ova priča samo hronika graditeljstva, istorija je ostavljena istoričarima. Umjesto toga  kao uvod u priču o graditeljstvu i graditeljima dajem samo kratak hronološki presjek kroz njenu istoriju, sa podsjećenjem na ono  najvavažnije  i samo onoliko koliko je potrebno za razumijevanje pojedinih procesa i okolnosti nastanka i razvoja graditeljstva na prostoru sadašnje Crne Gore i okolnosti u kojima su nastajali biseri graditeljskog nasljeđa i kulturne baštine. Priča počinje nekih 60.000 godina prije nove ere, a završava se sa 2006. godinom i obnovom crnogorske nezavisnosti i državnosti.

Nastanak gradova

U ovom poglavlju je ispričana priča o nastanku gradova u Crnoj Gori. Da bih izbjegao zamku bavljenja istorijom, jer to nije predmet ove knjige, osvrnuo sam se samo na to kako su nastajali crnogorski gradovi. Ovo nije ni udžbenik geografije pa Hronika obrađuje gradove koji su mi se učinili posebno interesantnim za hroniku graditeljstva. O nekim gradovima kroz priču o njihovom nastanku, pored opštih podataka, dodajem i po neku posebnost, nešto što znaju samo rijetki...

 

Izgradnja putne infrastrukture

VIA VITA, poglavlje o izgradnji putne infrastrukture daje hronološki presjek izgradnje crnogorskih puteva od rimskih cesta do izgradnje Auto-puta Bar – Boljare. Pored podsjećanja na izgradnju puteva i njihove graditelje, u ovoj priči su dati i podaci o ukupnoj putnoj mreži u Crnoj Gori...

 Izgradnja željezničke infrastrukture

Hronika izgradnje željezničke infrastrukture počinje podsjećanjem na izgradnju pruge Gabela - Zelenika. Slijedi izgradnja željeznice od Bara do Vira, zatim međuratne željeznice, pruga Nikšić – Titograd, pruga Beograd – Bar i pruga Titograd – Skadar. Naravno i podsjećanje na neke graditelje crnogorskih željeznica.

 Izgradnja elektroenergetske infrastrukture

Prva sijalica u Crnoj Gori zasijala je 14 avgusta 1910. godine na Cetinju. Jednu od tih prvih sijalica i danas u svom domu čuva cetinjska porodica Pravilović. Priča prati izgradnju crnogorskih elektrana, odnosno ukupne elektroenergetske infrastrukture i podsjeća na njihove graditelje.

 Izgradnja zemaljske infrastrukture vazdušnog saobraćaja

Prvi putnički avion sletio je u Podgoricu 29. maja 1929. godine. Ovo je kratka hronika izgradnje crnogorskih aerodroma od 1929. godine do prvih decenija 21. vijeka.

Sakralni objekti

Hramovi i svetilišta pripadaju najzačajnijim i najvrjednijim djelima kulturne baštine i graditeljskog nasljeđa sveukupnog čovječanstva. Ni Crna Gora nije izuzetak. U ovom poglavlju je ispričana priča o izgradnji sakralnih objekata svih konfesija u Crnoj Gori, počev od ranohrišćanskih crkava pa do najnovijih sabornih hramova, džamija i katedrala podignitih u 21. vijeku.

 Spomenici

Crna Gora je uvijek imala višak istorije. Iz pijeteta prema onima koji su je stvarali, dio nje je ovjekovječen spomenicima, podignutim najvažnijim događajima iz njene novije istorije i najvažnijim ličnostima koji su je određivali Podignuti kao spomenici ljudima i vremenu koja su prošla. Namijenjeni generacijama i vremenu što će tek doći. Podignuti kao simbol sjećanja i poštovanja prema onima u čiju čast su podignuti, predstavljaju simbol njihovog i našeg dostojanstva. Simbol pobjede života nad smrću… U ovom poglavlju je ispričana priča o spomenicima: Mauzoleju na Lovćenu, Lovćenskoj vili, spomeniku u Vuksanlekićima, u Andrijevaici, Beranama, Kolašinu, na Barutani, Graghovu, na Gorici, Lazinama  Stražici… do Bezmetkovića na Savini. Priča podsjeća i ko su bili meštri od spomenika podignutih u Crnoj Gori.

 

Važniji objekti

Ovaj dio Hronike je priča o izgradnji javnih građevina. Počinje od Biljarde, Dvorca Kralja Nikole, Plavog dvorca, Vladinog doma i veleposlanstava na Cetinju... slijede hoteli, banke, škole građeni između dva rata, zatim intezivna izgradnja javnih građevina u poratnoj Crnoj Gori. Priča o javnim građevinama nije priča o stilovima i stručna kritika. Ovo poglavlje je hronološko podsjećanje na vrijeme njihove izgradnje i njihove graditelje.

 Omaž nosiocima razvoja crnogorskog graditeljstva

U ovom poglavlju je ispričana priča o osnivanju prvih građevinskih kompanija, počev od Companie di Antivari i društava koja su osnovana između dva svsjetska rata. Slijede zatim poratna preduzeća, nosioci poratne obnove i izgradnje Crne Gore: ZGRAP (OGP „Titograd“), ZPROZ (RZUP), „Crna Gora“ Nikšić, „Prvoborac“ Herceg Novi, „Radnik“ Bijelo Polje... i tako redom.

Ovo podsjećanje je svojevrstan omaž svima njima, prije svega nosiocima poratne obnove i izgradnje Crne Gore..

  Izgradnja institucionalnog i pravnog okvira u graditeljstvu

Jedan od prvih poznatih pisanih propisa kojima se uređuju pitanja nekih prava i odgovornosti između naručioca i izvođača radova je bez sumnje Hamurabijev zakonik. Crna Gora je nastala mnogo kasnije u odnosu na Mesopotamiju i kralja Hamurabija, pa su i njene pisane norme morale da sačekaju slobodu, uspostavljanje državnih institucija i druge pretpostavke za uspostavljanje pravnog okvira. U ovom poglavlju je, hronološkim redom ispričana priča o uspostavljanju institucionalnog in pravnog okvira u graditeljstvu Crne Gore, prvim zakonima i institucijama... do najnovijoh crnogorskih institucija i zakona sa početka 21. vijeka.

 Inženjerske komore

Inženjerska komora je jedna od najvažnijih institucija u sistemu crnogorskog građevinarstva. Usuđujem se da kažem da je važna skoro koliko i nadležno ministarstvo.  Komora, u ime države, vrši određena javna ovlašćenja. Komora je i svojevrstan regulator...  Inženjerske komore na prostoru nekadašnje Jugoslavije, sa dužim prekidom nakon Drugog svjetskog rata, postoje čitav vijek - od  oktobra 1924. godine. Ova priča slijedi put inženjerskih komora od 1924 godine do sada.

Nerealizovani projekti

Ovo je priča o objektima koji su zbog istorijskih i drugih okolnosti ostali samo u planovima, u snovima koji traju deceniju ili dvije, pola vijeka, neki od njih i čitav vijek, ili vijek ipo. Riječ je o infrastrukturnim i javnim objektima značajnim za razvoj Crne Gore. Zbog toga što nijesu realizovani čine se ljepšim, kao u Desankinoj „Slutnji“. Njihov spisak nije ni mali ni beznačajan. Zbog ograničenog prostora, izdvojio sam nekoliko-  koji su mi se učinili posebnim: Pozorište u Baru, Tunel Semolj, Pristanište na Viru, Most na Verigama, Žičara Kotor – Cetinje, hidroelektrane na  Morači.

 

 

KNJIGA DRUGA – PRIČA O GRADITELJIMA

 

Ovo je priča o graditeljima, ispričana pod motom „Vi nijeste nikom, vama se je dužno.“  Graditeljsko nasljeđe obavezuje da niko ne bude preskočen i da niko ne bude zaboravljen – kako izvanjci, tako ni graditelji iz Crne Gore, a njihov spisak seže vjekovima unazad do četrnaestog vijeka i Fra Vita Kotoranina i Rada Neimara… Tako i ova priča o graditeljima počinje vjjekovim unazad, sa početka četrnaestog vijeka. Zavisno od dostupnosti i pouzdanosti izvora prikupljani su podaci, zapisivano svako ime, provjeravana pouzdanost onoga što je sakupljeno i na osnovu svega toga, poput slagalice, pravljena je priča.

U ovoj priči nijesu svi jednako zastupljeni. Neko je dobio više, neko manje prostora. Namjeravao sam da kriterijum bude nasljeđe koje su nam ostavili i u tome sam uspio samo djelimično. Bez namjere da se pravdam dužan sam da objasnim razloge za to. Prvi i osnovni razlog je taj što nijesam uspio da prikupim više pouzdanih podataka o svima koji su zaslužili veći prostor u ovoj priči. Drugi, ne manje važan razlog je ograničen prostor kojim raspolažem i u koji treba smjestiti hiljade imena. Zato sam se opredijelio za princip da svi budu predstavljeni sa najosnovnijim podacima i par najvažnijih projekata, slično onom kako se to radi u leksikonima i enciklopedijama. Ako nema drugih podataka dovoljno je ime i prezime, samo da niko ne bude zaboravljen.

Graditelji nijesu obični ljudi. Oni su ljudi posebnog kova. Nepopravljivi optimisti. Stvaraoci i umjetnici čiji vidici sežu po nekoliko vjekova unaprijed i čija djela traju vjekovima nakon svojih graditelja. Vječiti nomadi koji se sele sa jednog na drugo gradilište, iz jednog bespuća u drugo a da najčešće nemaju vremena da uživaju u onom što su izgradili. To su ljudi oženjeni cestama i prugama, u braku sa mostovima i zgradama... u braku bezgranične ljubavi i strasti. Usput su imali i porodice i voljeli sa istom strašću, imali su djecu koja su nastajala u svojevrsnom bračnom trouglu čije su strane bili njihovi očevi sa jedne, majke sa druge i građevine sa treće strane.

Stara je istina da iver ne pada daleko od klade, pa su i djeca, veoma često, rođena i rasla na velikim gradilištima, stasavala sa velikim projektima, naslijedila ljubav i strast prema graditeljstvu i stvaranju. Postali su dostojni imena graditelja.

U ovoj knjizi su ispričane priče o svima njima, podijeljene po međusobno prepletenim poglavljima, prepletenim i sa pričama ispričanim u Prvoj knjizi Hronike graditeljstva.

 

Pioniri graditeljstva u Crnoj Gori

Priča o graditeljima počinje pričom o pionirima graditeljstva, od već pomenutih Fra Vita Kotoranina, Rada Neimara, Mihoja Brajkova, Mimara Hajrudina. Slijede graditelji bokeških crkava i palata: Katičić, Foretič, Makaruci.., zatim izvanjci na Cetinju u devetnaestom vijeku: Josip Slade, Pakler, Pol Gade, Maguljani, Tapavica, Ante Dešković...

 

Prvi crnogorski inženjeri

U periodu od 1846. do 1918. godine više od 80 mladih ljudi iz Crne Gore je studiralo tehničke nauke na evropskim univerzitetima. Ovo poglavlje je priča o njima: o vojvodi Mašu Vrbici, artiljerijskom oficiru projektantu i graditelju puteva, Marku Đukanoviću prvom građevinskom inženjeru, Lazaru Mijuškoviću, prvom rudarskom inženjeru...

Prvi crnogorski inženjeri sa diplomom jugoslovenskih univerziteta

Gavrilo Cemović, građevinski inženjer je prvi crnogorski inženjer sa diplomom jugoslovenskog univerziteta. Diplomirao je u martu 1921. godine na Tehničkom fakultetu beogradskog univerziteta. Slijede Milovan Mijušković, Svetozar Bogićević, Gligorije Vukčević, Petar Božović, Vinko Đurović, Drago Jojiić, Filip Damjanović... Veliša Popović... Periša Vukotić... Vujadin Popović i tako redom, više od 70  u periodu od 1921. do 1941. godine na Beogradskom univerzitetu. Samo iz šavničkog kraja bilo ih je više od 10.

Inžinjeri školovani na drugim jugoslovenkim univerzitetzima

Slijedi priča o inženjerima školovanim na zagrebačkom sveučilištu sa popisom više od 100 crnogorskih stipendista koji su 1947 godine upisani na tehničke fakultete u Zagrebu.

Profesor Aleksandar Ćorović je bio prvi crnogorski građevinski inženjer koji je diplomirao na sarajevskom univerzitetu. Kao student prve generacije ovog fakulteta diplomirao je 17. decembra 1955. godine. Poslije njega na ovom univerzitetu su inžinjerska znanja i diplome stekli mnogi koji su Crnoj Gori ostavili značajno graditeljsko nasljeđe.

Priča prati Univerzitet u Skoplju i nekoliko generacija sjanih arhitekata, novosadsku školu arhitekture....

 

Prvi kadrovi školovani u Crnoj Gori

Prva institucija za obrazovanje stručnih kadrova u crnogorskom građevinarstvu osnovana je 1945. godine u formi petomjesečnog kursa za nadzornike puteva, koji je organizovalo Ministartvo građevina.  Naredne, školske 1946/47 godine, Crna Gora šalje jedan broj učenika u građevinsku tehničku školu u Zagrebu, a par mjeseci nakon toga na Cetinju se osniva Građevinski tehnikum i upisuju prvi učenici. Tehnikum je naredne školske 1947/48 godine preseljen u Titograd i iz njega nastaju prve crnogorske srednje tehničke škole. Prvi tehničari završavaju trogodišnje školovanje na Tehnikumu, polovinom 1949. godine.

Prve generacije tehničara, bez obzira da li je riječ o njihovom trogodišnjem ili četvorogodišnjem školovanju i bez obzira jesu li se školovali u Zagrebu ili Titogradu, školovane i stasale za velike izazove i velike graditeljske poduhvate, predstavljaju istinske heroje poratne izgradnje Crne Gore. Riječ je o generacijama građevinskih tehnilčara koji su iz škole izlazili sa zavidnim znanjem, spremni da samostalno vode građenje složenih objekata u visokogradnji, niskogradnji i hidrohradnji. Bile su to generacije koje su na svojim plećima iznijele najveći teret izgradnje prvih kilometara saobraćajne infrastrukture u Crnoj Gori, prve stambene zgrade, prve fabrike, električne centrale, prve škole, bolnice… U ovom poglavlju je ispričana priča o njima, njihovoj školi I njihovim profesorima.

 

Prvi crnogorski inženjeri školovani u Crnoj Gori

Prvi građevinski inženjer koji je diplomirao na crnogorskom univerzitetu bio je Veselin Kovačević. Na njega je Crna Gora čekala dugo: više od 90 godina od kada je Marko Đukanović, prvi crnogorski građevinski inženjer diplomirao na Sorboni; 64 godine od od dana kad je Gavrilo Cemović, prvi crnogorski inženjer sa diplomom jugoslovenskog fakulteta, diplomirao na građevinskom fakultetu u Beogradu i punih 40 godina od kraja Drugog svjetskog rata.  Kovačević je diplomirao 12. februara 1985. godine. Za prvih dvadeset godina postojanja fakulteta dioplomiralo je njih 420.

Pored priče o Građevinskom fakultetu, prvim inženjerima i njihovim profesorima, u ovom poglavlju je ispričana i priča o prvim elektro i mašinskim inženjerima sa diplomom crnogorskog univerziteta, koji su svoju karijeru nastavili u graditeljstvu, inženjerima geodezije i na kraju prvim arhitektima školovanim u Crnoj Gori...

 

Priča o besmrtnicima

Graditeljsko nasljeđe Crne Gore svjedoči o znanju i umijeću onih koji su ga stvarali kroz vjekove. U početku su to bili izvanjci jer naših inženjera nijesmo imali. Sa stasavanjem moderne države školovali su se i stasavali i crnogorski inženjeri. Neki od njih su, kako izvanjci, tako i crnogorski inženjeri, postali vanrednin ili redovni članovi akademija nauka i umjetnosti. Redovni članovi  su stekli zvanje akademika. Bez obzira imaju li status akademika ili samo vanrednog člana akademije, njihovo djelo ih odvaja od drugih i čini čini besmrtnima. U priči su predstavljeni neki od njih: građevinski inženjeri Milutin Anđelić, Nikola Hajdin, Veselin Simović Aga, Miladin Pećinar i Branko Žeželj;  arhitekti Miroslav Begović, Bogdan Bogdanović, Mileta Bojović, Đurađ Bošković, Nikola Dobrović, Dragiša Milutinović, Marko Mušić, Rajo Mandić, Branislav Mitrović, Svetlana Kana Radević, Ranko Radović, Ivan Štrraus, Zlatko Ugljen i Zvonimir Vrkljan; arhitekta i građevinski inženjer Đorđe Zloković; elektroinženjeri Momir Đurović i Milinko Šaranović; inženjeri geologije Vladislav Vlahović i Mihailo Burić; mašinski inženjer Petar Vukoslavčević…

 
Priča o graditeljima izvanjcima

U ovoj priči predstavljam izvanjce koji su u nekom periodu projektovali ili gradili u Crnoj Gori. Njihov spisak je impresivan. Ima na njemu već pomenutih besmrtnika, kao na primjer: Bogdan Bogdanović, Nikola Dobrović, Adolf Ciborovski, Miladin Pećinar, Nikola Hajdin, Branko Žeželj, Marko Mušić,Edvard Ravnikar..., tu su mnoga poznata imena jugoslovenske arhitekture, konstruktori i garditelji  mostova, inženjeri različitih struka i specijalnosti koji su u poratnom periodu došli na ispomoć u obnovi Crne Gore... Pokušao sam da ih, zavisno od dostupnih podataka i raspoloživog prostora predstavim, da podsjetim na ono šta su nam ostavili kao svjedočanstvo prisustva u Crnoj Gori, kao na primjer: Radmilo Zdravković, Mijat Trojanovoć, Leon Kabiljo, Dragomir Tadić, Stanko Šram, Ilija Sdtojadinović, Predrag Ristić, Aleksej Postnjikov, Olivera Obradović, Bogdan Nestorović..... i desetine drugih.

 

Inženjeri – direktori velikih preduzeća

U ovom poglavlju će biti predstavljeni pojedini inženjeri koji su u jednom periodu bili i direktori velikih građevinskih preduzeća koja su pomenuta u posebnoj priči Prve knjige. Iz podužeg spiska pomenuću neke od njih: Bogoljub Ćulafić, Božidar Milić, Božidar Pavićević, Novak Jovović, Periša Vukotić, Novica Vušović, Milenko Dujović, Branko Mijušković, Marko Leković, Ivan Ponomarev, Milutin Šabanović, Veljko Pavićević, Branislav Milašinović, Rade Đuričković, Gojko Milojko, Stevan Vukotić, Marko Spačal, Milan Raičević, Milinko Bato Jelić, Petar Đuranović, Tomaš Jegdić, Drago Popović, Maksim Radović, Staniša Ćorović….

Zanimljivosti

Graditeljstvo nije samo kubik betona i kvadrat maltera pa ni graditelje ne treba posmatrati samo kroz kubik ili kvadrat.  „Obuci moju košulju pa mi sudi“  kaže jedna stara crnogorska izreka. Zato sam družeći se sa graditeljima pokušavao da im zavirim ispod košulje, da proniknem u njihovu dušu, da ih bolje razumijem i više poštujem.

Ovo poglavlje knjige o graditeljima priča baš o tome, kakvi su bili ispod košulje, po čemu su se razlikovali od drugih. Ovo poglavlje je, zapravo svojevrstan kolaž priča o običnim-neobičnim ljudima, šampionima sa takmičenja i udarnicima, o graditeljima pjesnicima, o ljudima koji su imali i dušu i duh i podsjećnje na nihove antologijske anegdote... ovo je podsjećanje na ono po čemu su bili različiti. Zajedničko im je što su bili časni ljudi vrijedni poštovanja i pamćenja. Iz obilja priča, zbog ograničenog prostora, izdvojio sam neke koje su mi se učinile posebnim u odnosu na sve ostale.

 Mlado žito navijaj klasove

Ovo je priča o graditeljima i onima koji su bili na pragu da to postanu, ali su spletom okolnosti, kao “mlado žito” rano navili klasove. Neko je, kao studenti građevine Mirčeta Pešić i Mihailo Đurović,  poginuo na Jadru ili Mačkovom visu, prvi crnogorski elektroinženjer Rade Gardašević i  arhitekta Vasilije Žugić na Skadru. Građevinski inženjer Vukašin Ušćumlić je poginuo u Aprilskom ratu 1941. godine, inženjer Mirko Pejatović je poginuo kao komesar partizanske jedinice, inženjer Lazar Jauković je strijeljan na Mostu na Tari… Ginuli su i na građevinama, neki na putu od kuće do gradilišta kao  što se desilo radnicima GP “Crna Gora” u Javorovom Dolu. Najviše ih je stradalo na Pjenavcu 1962 godine…

 Leksikon graditelja u Crnoj Gori

U ovom poglavlju koje sam uslovno nazvao „leksikon“ pokušaću da predstavim što više ghraditelja a prema raspoloživim podacima i njihovoj pouzdanosti. Leksikon nije kompletan, zato sam i kazao da sam ga tako nazvao samo uslovno.