PREGAOCU BOG DAJE MAHOVE
HRONIKA
GRADITELJSTVA U CRNOJ GORI, autora Velizara Radonjića, novinara i publiciste iz
Podgorice, je završena i trenutno se štampa. Početkom novembra 2021. godine
biće u rukama čitalaca.
Priča o graditeljima je priča o Crnoj Gori, a
priču o Crnoj Gori treba početi kao bajku, jer ona i jeste kao iz bajke...
„Daleko iza sedam gora i sedam mora..., tako
počinju sve naše bajke, ima jedna zemlja, lijepa kao grijeh, satkana od divlje
ljepote i krajnosti nastalih igrom bogova koji su je stvarali...“ tako sam počeo priču o Crnoj Gori i njenim
graditeljima.
Crna Gora postoji i
traje čitav milenijum. Nastala je na raskršćima migracionih, trgovačkih,
karavanskih i osvajačkih puteva. Stasavala na razmeđi civilizacija i klutura,
vjera i religija. Nastala na vododjelniici
civilizacija i razmeđi svjetova, vjekovima razapeta između Istoka i Zapada
naslijedila je graditeljsku baštinu različitihih ciivilizacija i kulturno
nasljeđe različitih svjetova – i sa istoka i sa zapada.
Istorija
Crne Gore traje čitav milenijum. Milenijum okupacija, ratova, paljenja,
razaranja, asimilacija...Milenijum krvi i ognja sa rijetkim i kratkim periodima
mira u kojima je ova zemlja, poput Feniksa, ustajala iz pepela i uspinjala se
prema zvijezdama. Postajala je zemlja raskošne svjetlosti u kojoj su stvarani
biseri graditeljskog nasljeđa i kulturne baštine.
Tako su nastali: Kula
Balšića, Stari Bar i Kotor; Antička Budva, mozaici Boga Hipnosa u Teutinom
gradu, pa Hercegnovska Citadela, Cetinjski manastir, Gospa od Škrpjela i
Husein-pašina džamija; Rimskli most na Moštanici koji traje čitav milenijum...
U takvim ternucima su nastali Carev most, filigranski lukovi Mosta na Tari…i
mostovi na Maloj rijeci i Moračici;…
Hronika
graditeljstva je priča o Crnoj Gori, o kratkim trenucima njene raskošne
svjetlosti i priča o ljudima koji su tu svjetlost stvarali.
Koliko sam u tome uspio neka sude čitaoci i
vrijeme.
„U ovom
enciklopedijskom djelu Velizar nam nudi jedinstveno putovanje kroz Crnu Goru.
Ne turističko putovanje, već otkriće zemlje kroz tragove koje su ljudi ostavili u ovim grandioznim pejzažima. To je
i putovanje kroz istoriju. Priča o narodu koji je morao da se prilagodi posebno teškim
uslovima, ali i posebno teškim događajima.
Za stranog čitaoca,
od grada do grada, od arhitekture do arhitekture, od spomenika do spomenika koristeći često vrtoglava umjetnička dela, ova knjiga nije samo otkriće
zemlje i njene istorije, već i istorije Evrope i različite faze njene izgradnje.
Otišao bih toliko
daleko da kažem da je to spoj civilizacije na
ljestvici naše drage Crne Gore…..
…Ukratko, za sve
Crnogorce ova knjiga predstavlja svojevrsni porodični album koji bi trebalo da se nađe u svakoj kući….” napisao je arhitekta,
princ Nikola Petrović Njegoš, u predgovoru HRONIKE GRADITELJSTVA.
Njegov kolega,
arhitekta Mileta Bojović, vanredni član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti
u recenziji Hronike bilježi svoja zapažanja o njoj:
“Bilo je zadovoljstvo razgovarati sa Velizarom
tokom finalizacije knjige i slušati priču o njegovoj životnoj i radnoj
biografiji....
...Prateći priču o višegodišnjem prikupljanju
materijala o graditeljstvu i graditeljima i želji da to uobliči u svojevrsnu
epopeju posvećenu Crnoj Gori, podsjetilo me na Poštara Ševala (Joseph Ferdinand
Cheval, 1836-1924) i njegovu Idealnu palatu (Palais idéal) koju je samouk gradio 33 godine. Rođen na selu,
sa završenom osnovnom školom radi kao pekar, poljoprivredni radnik, da bi se
kasnije zaposlio kao seoski poštar. Prelazeći svakodnevno desetine kilometara
otkriva izuzetno kamenje i kamenčiće oblikovane vodom kroz vrijeme u prava
umjetnička djela – skulpture koje čovjek ne može imitirati. Počinje ih
skupljati i puniti svoj vrt. „Pošto priroda pravi skulpturu, ja ću dodati
malter i armaturu, zidaću i praviti arhitekturu“. Odlučio je da ostvari svoj
san, koji će kasnije nazvati Idealna palata. Pola vijeka kasnije, Andre Malro,
ministar kulture, predlaže da se Idealna palata proglasi istorijskim
spomenikom, što je i učinjeno 1969.godine.
U Uvodnim napomenama autor Hronike kaže da je
godinama, decenijama skupljao i „slagao kamenčiće, ciglu po ciglu, jedan po
jedan podatak, sve skupa povezao malterom... i na kraju sam u nju uselio
graditelje...“ Tako je nastajala Hronika, posebna kao i njen autor, što još
jednom potvrđuje činjenicu da djela liče na svoje tvorce....“