PREGAOCU BOG DAJE MAHOVE

 

HRONIKA GRADITELJSTVA U CRNOJ GORI, autora Velizara Radonjića, novinara i publiciste iz Podgorice, je završena i trenutno se štampa. Početkom novembra 2021. godine biće u rukama čitalaca.

 

Priča o graditeljima je priča o Crnoj Gori, a priču o Crnoj Gori treba početi kao bajku, jer ona i jeste kao iz bajke...

„Daleko iza sedam gora i sedam mora..., tako počinju sve naše bajke, ima jedna zemlja, lijepa kao grijeh, satkana od divlje ljepote i krajnosti nastalih igrom bogova koji su je stvarali...“  tako sam počeo priču o Crnoj Gori i njenim graditeljima.

Crna Gora postoji i traje čitav milenijum. Nastala je na raskršćima migracionih, trgovačkih, karavanskih i osvajačkih puteva. Stasavala na razmeđi civilizacija i klutura, vjera i religija. Nastala na vododjelniici civilizacija i razmeđi svjetova, vjekovima razapeta između Istoka i Zapada naslijedila je graditeljsku baštinu različitihih ciivilizacija i kulturno nasljeđe različitih svjetova – i sa istoka i sa zapada.

Istorija Crne Gore traje čitav milenijum. Milenijum okupacija, ratova, paljenja, razaranja, asimilacija...Milenijum krvi i ognja sa rijetkim i kratkim periodima mira u kojima je ova zemlja, poput Feniksa, ustajala iz pepela i uspinjala se prema zvijezdama. Postajala je zemlja raskošne svjetlosti u kojoj su stvarani biseri graditeljskog nasljeđa i kulturne baštine.

Tako su nastali: Kula Balšića, Stari Bar i Kotor; Antička Budva, mozaici Boga Hipnosa u Teutinom gradu, pa Hercegnovska Citadela, Cetinjski manastir, Gospa od Škrpjela i Husein-pašina džamija; Rimskli most na Moštanici koji traje čitav milenijum... U takvim ternucima su nastali Carev most, filigranski lukovi Mosta na Tari…i mostovi na Maloj rijeci i Moračici;…

Hronika graditeljstva je priča o Crnoj Gori, o kratkim trenucima njene raskošne svjetlosti i priča o ljudima koji su tu svjetlost stvarali.

 Koliko sam u tome uspio neka sude čitaoci i vrijeme.

 

 

„U ovom enciklopedijskom djelu Velizar nam nudi jedinstveno putovanje kroz Crnu Goru. Ne turističko putovanje, već otkriće zemlje kroz tragove koje su ljudi ostavili u ovim grandioznim pejzažima. To je i putovanje kroz istoriju. Priča o narodu koji je morao da se prilagodi posebno teškim uslovima, ali i posebno teškim događajima.

 

Za stranog čitaoca, od grada do grada, od arhitekture do arhitekture, od spomenika do spomenika koristeći često vrtoglava umjetnička dela, ova knjiga nije samo otkriće zemlje i njene istorije, već i istorije Evrope i različite faze njene izgradnje.

 

Otišao bih toliko daleko da kažem da je to spoj civilizacije na ljestvici naše drage Crne Gore…..

 

…Ukratko, za sve Crnogorce ova knjiga predstavlja svojevrsni porodični album koji bi trebalo da se nađe u svakoj kući….” napisao je arhitekta, princ Nikola Petrović Njegoš, u predgovoru HRONIKE GRADITELJSTVA.

Njegov kolega, arhitekta Mileta Bojović, vanredni član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti u recenziji Hronike bilježi svoja zapažanja o njoj:

 

 

“Bilo je zadovoljstvo razgovarati sa Velizarom tokom finalizacije knjige i slušati priču o njegovoj životnoj i radnoj biografiji....

 

...Prateći priču o višegodišnjem prikupljanju materijala o graditeljstvu i graditeljima i želji da to uobliči u svojevrsnu epopeju posvećenu Crnoj Gori, podsjetilo me na Poštara Ševala (Joseph Ferdinand Cheval, 1836-1924) i njegovu Idealnu palatu (Palais idéal) koju je samouk gradio 33 godine. Rođen na selu, sa završenom osnovnom školom radi kao pekar, poljoprivredni radnik, da bi se kasnije zaposlio kao seoski poštar. Prelazeći svakodnevno desetine kilometara otkriva izuzetno kamenje i kamenčiće oblikovane vodom kroz vrijeme u prava umjetnička djela – skulpture koje čovjek ne može imitirati. Počinje ih skupljati i puniti svoj vrt. „Pošto priroda pravi skulpturu, ja ću dodati malter i armaturu, zidaću i praviti arhitekturu“. Odlučio je da ostvari svoj san, koji će kasnije nazvati Idealna palata. Pola vijeka kasnije, Andre Malro, ministar kulture, predlaže da se Idealna palata proglasi istorijskim spomenikom, što je i učinjeno 1969.godine.

U Uvodnim napomenama autor Hronike kaže da je godinama, decenijama skupljao i „slagao kamenčiće, ciglu po ciglu, jedan po jedan podatak, sve skupa povezao malterom... i na kraju sam u nju uselio graditelje...“ Tako je nastajala Hronika, posebna kao i njen autor, što još jednom potvrđuje činjenicu da djela liče na svoje tvorce....“

 

Velizar Radonjić