Piše: Velizar Radonjić

BAL POD MASKAMA

(Satirična priča BAL POD MASKAMA je ngrađena Prvom nagradom za satiričnu priču na XXI Crnogorskom festivalu humora, satire i karikature u Danilovgradu 2022. godine.)

Daleko iza sedam gora i sedam mora...  ima jedna zemlja čiji narod vjekovima sanja da živi kao i sav ostali svijet... a kad se dugo sanja i iskreno želi, želja se na kraju i ostvari. Zahvaljujući Koroni želja im se ispunila. Prvi put, od kako zna za sebe, ova zemlja i ovaj narod živi u skladu sa svjetskim trendovima. Pod maskom i na distanci. Svjetski, a svoji. Ruku na srce, nijesu baš svi svoji, ali su u trendu. Svi su u trendu. I lopovi su im u trendu – maskirali se u poštene građane.

Na godišnjicu nošenja maski prelistavam njihovu godinu skrivanu pod maskama. Sve što su radili, radili su pod nekom maskom pa se nije znalo šta rade pošteni građani, a šta čine pošteni lopovi. Nekome je Korona upala u med pa je imao rekordnu berbu. Drugi su samo obrali bostan.

         Ko god je pratio Koronu mogao je da vidi kako mutira virus. Nauka je konstatovala da kad mutira virus nastaje novi soj. Život nas uči da kad čovjek mutira postaje nesoj. U ovoj zemlji mutiro i Narod i nasto novi soj. Nesoji su postali oni drugi.

Proteklu godinu su im, pored epidemije, obilježili i izbori - u srećnim zemljama nevolja nikad ne dolazi sama. I ovu nevolju su živjeli pod maskama, pa se nije znalo koga su im izabrali oni gore, a koga su glasali ovi dolje. Kad su spale maske vidjeli su da je vlast promijenjena. Vlast je promijenjena, ali je maskiran u građane opet pobijedio narod. Građani će da pričekaju da padnu maske.

         Na izborima se desilo Čudo. U saglasju sa svjetskim trendovima Vlast je promijenjena, a pobjednici, u saglasju sa lokalnom tradicijom i praksom, ne priznaju pobjedu. Nije im jasno đe su pogriješili. Traže trojanske konje u sopstvenim redovima, ali i konji nose maske pa se  ne zna ko je konj a ko pobjednik.

Pobjednici ne znaju šta će sa pobjedom, jedva su dočekali da je uvale drugom. Prave Vladu ko što su nekad zidali Skadar. Sve što se obdan dogovore, obnoć bi porušili. Kad god su se usaglasili o karakteru buduće Vlade, posvađali bi se oko karaktera onih koji hoće da uđu u Vladu, pa nova Vlada sve više liči na neželjenu trudnoću iz vanbračne veze. Sluti na pobačaj. Zato i nova vlast i nova opozicija priželjkuju Vladin abortus. Priželjkuju to i u Vladi, ali Crkva ne odobrava abortus, a oni su se zakleli Bogom. Ustavom se samo služe.

Tek nakon promjene vlasti Narod je shvatio kako njihovi izabrani predstavnici mutiraju vršeći vlast. Zato Narod jedva čeka da ih izvede pred lice Pravde, ali njihova Pravda nikako da skine masku i pokaže lice...  

U ovoj zemlji živi blagorodan narod - najviše vole da mrze. Jedino to znaju i jedino im to ide od ruke. Da mrze... i da se mrze. Razloge za mržnju ne zna niko. Kažu da niko ne zna ni zašto bi se voljeli. Zato mrze sve i svakoga - osim Domovine. Domovina im je Svetinja. Nju vole i u valuti i po metru kvadratnom, i po širini i po dubini. I ne daju Svetinje. Ni u valuti ni po metru kvadratnom, ni po širini ni po dubini.

Daleko iza sedam gora i sedam mora...  ima jedna zemlja čiji narod živi u skladu sa svjetskim trendovima. Maske su obavezne pa žive Bal pod maskama.. Maskirali se se u svoju svijetlu prošlost, toga bar imaju na pretek. Žive Bal vampira. Svi bivši, niko iz budućnosti. Budućnost inače ne stanuje u njoj. U njoj stanuje njihova svijetla prošlost i svi žive prošlost. Svi protiv svih...

Daleko iza sedam gora i sedam mora...  ima jedna zemlja čiji narod živi svoju svijetlu prošlost pod maskama i u skladu sa svjetskim trendovima. Stiču imunitet krda..., a za to im fali samo imunitet.

 

Piše: Velizar Radonjić

 

OPROSTI IM RADOSAVE, NE ZNAJU ŠTA ČINE

Vlada Crne Gore, u tehničkom mandatu, donijela je odluku da jedan od rijetkih bisera graditeljskog nasljeđa koji su preživjeli tranziciju, ustupi na korišćenje Vrhovnom, Višem i Specijalnom tužilaštvu i Specijalnom policijskom odjeljenju.

 Prenamjena ove zgrade zahtijeva njenu adaptaciju i rekonstrukciju, čitaj devastaciju, što predstavlja još jedan u nizu zločina prema graditeljskom nasljeđu Crne Gore i crnogorskoj graditeljskoj i kulturnoj baštini.

 

 Vlada Crne Gore, u tehničkom mandatu, na 16. sjednici održanoj 6. septembra 2022. godine, donijela je odluku da se Zgrada društveno političkih organizacija („stara zgrada Vlade“) u Podgorici ustupi na korišćenje Vrhovnom, Višem i Specijalnom tužilaštvu i Specijalnom policijskom timu.

Zgrada društveno političkih organizacija Crne Gore je izgrađena 1979. godine. Zgradu je projektovao Radosav Zeković, jedan od najvećih crnogorskih arhitekata. Arhitekta Zeković je za ovaj projekat nagrađen Republičkom Borbinom nagradom za arhitekturu za 1979. godinu. Zgradu je gradilo građevinsko preduzeće „Prvoborac“ iz Herceg Novog, a odgovorni rukovodilac gradilišta je bio Veselin Stevanov Kovačević, građevinski tehničar (nakon osnivanja Građevinskog fakulteta u Titogradu, Kovačević je upisao Fakultet i prvi stekao diplomu građevinskog inženjera na ovom fakultetu).

Ova zgrada predstavlja jedan od bisera  crnogorske arhitekture, crnogorskog graditeljskog i kulturnog nasljeđa. Spletom okolnosti preživjela je iskušenja tranzicije i ako je i ranije bilo ideja da se na ovoj lokaciji gradi nešto drugo po ukusu vlastodržaca koji su u tim periodima upravljali Crnom Gorom i crnogorskim prostorom.

Zgrada je projektovana i građena za određenu namjenu. Svaka prenamjena zahtijeva manju ili veću rekonstrukciju i adaptaciju. Privođenje ovog prostora namjeni prema potrebama tužilaštava zahtijeva intervencije kojima se u znatnoj mjeri mijenja unutrašnji koncept i funkcija prostora, a neće biti moguće izbjećini ni intervenciji na vanjskom izgledu i parternom uređenju. Prenamjena ovog prostora, prema potrebama novog korisnika, zahtijeva rekonstrukciju do neprepoznatljivosti objekta. Ove intervencije, prije svega, uslovljavaju bezbjedonosni i tehnički zahtjevi, jer je riječ o objektu visokog bezbjedonosnog rizika.

Postavlja se pitanje zašto Vlada, koja odbrojava posljednje dane, ili nedjelje – sasvim svejedno, donosi odluku sa trajnim posljedicama. Zašto posljednje dane svoga trajanja koriste da unište jedan od najsjanijih bisera crnogoske arhitekture. Indikativno je i ćutanje ministarke  za kulturu i ministarke uređenja prostora. Zašto nam Vlada šalje poruku: kad njih ne bude, nek Potop bude i Smak Svijeta.

Mogućih odgovora na ova pitanja nema mnogo.

Moguće je da kupuju naklonost tužilaštava. Nikad se ne zna kad će mečka da zaigra pred njihovim vratima, pa za svaki slučaj....

Jedan mudar čovjek je svojevremeno napisao da su za uspjeh dovoljne samo dvije stvari: neznanje i samopouzdanje. Može da bude. Na to upućuje i sam tok rasprave na sjednici. Nijesu znali ni ko je projektovao ovu zgradu. Na neznanje upućuje i to što o ovoj zgradi govore kao „zgradi popularno nazvanoj dva kovčega“. Poruka koju nam je ostavio arhitekta Zeković ima sasvim drugo značenje... Zgrada se ustupa na korišćnje na određeno vrijeme. Ne znaju da njena prenamjena ima trajne posljedice...  

                                        Arhitekta Radosav Zeković

Ima li iza ove odluke i neke loše namjere. Može da bude, ali sumnjam u to. Mislim da je u pitanju neznanje. Zato bih, umjesto zaključka, arhitektu Radosava Zekovića, koji, iskraj Svevišnjeg, začuđeno posmatra šta čine sa njegovom zgradom, zamolio da im oprosti: OPROSTI IM RADOSAVE, NE ZNAJU ŠTA ČINE.