Piše: Velizar Radonjić

 

OPROSTI IM RADOSAVE, NE ZNAJU ŠTA ČINE

Vlada Crne Gore, u tehničkom mandatu, donijela je odluku da jedan od rijetkih bisera graditeljskog nasljeđa koji su preživjeli tranziciju, ustupi na korišćenje Vrhovnom, Višem i Specijalnom tužilaštvu i Specijalnom policijskom odjeljenju.

 Prenamjena ove zgrade zahtijeva njenu adaptaciju i rekonstrukciju, čitaj devastaciju, što predstavlja još jedan u nizu zločina prema graditeljskom nasljeđu Crne Gore i crnogorskoj graditeljskoj i kulturnoj baštini.

 

 Vlada Crne Gore, u tehničkom mandatu, na 16. sjednici održanoj 6. septembra 2022. godine, donijela je odluku da se Zgrada društveno političkih organizacija („stara zgrada Vlade“) u Podgorici ustupi na korišćenje Vrhovnom, Višem i Specijalnom tužilaštvu i Specijalnom policijskom timu.

Zgrada društveno političkih organizacija Crne Gore je izgrađena 1979. godine. Zgradu je projektovao Radosav Zeković, jedan od najvećih crnogorskih arhitekata. Arhitekta Zeković je za ovaj projekat nagrađen Republičkom Borbinom nagradom za arhitekturu za 1979. godinu. Zgradu je gradilo građevinsko preduzeće „Prvoborac“ iz Herceg Novog, a odgovorni rukovodilac gradilišta je bio Veselin Stevanov Kovačević, građevinski tehničar (nakon osnivanja Građevinskog fakulteta u Titogradu, Kovačević je upisao Fakultet i prvi stekao diplomu građevinskog inženjera na ovom fakultetu).

Ova zgrada predstavlja jedan od bisera  crnogorske arhitekture, crnogorskog graditeljskog i kulturnog nasljeđa. Spletom okolnosti preživjela je iskušenja tranzicije i ako je i ranije bilo ideja da se na ovoj lokaciji gradi nešto drugo po ukusu vlastodržaca koji su u tim periodima upravljali Crnom Gorom i crnogorskim prostorom.

Zgrada je projektovana i građena za određenu namjenu. Svaka prenamjena zahtijeva manju ili veću rekonstrukciju i adaptaciju. Privođenje ovog prostora namjeni prema potrebama tužilaštava zahtijeva intervencije kojima se u znatnoj mjeri mijenja unutrašnji koncept i funkcija prostora, a neće biti moguće izbjećini ni intervenciji na vanjskom izgledu i parternom uređenju. Prenamjena ovog prostora, prema potrebama novog korisnika, zahtijeva rekonstrukciju do neprepoznatljivosti objekta. Ove intervencije, prije svega, uslovljavaju bezbjedonosni i tehnički zahtjevi, jer je riječ o objektu visokog bezbjedonosnog rizika.

Postavlja se pitanje zašto Vlada, koja odbrojava posljednje dane, ili nedjelje – sasvim svejedno, donosi odluku sa trajnim posljedicama. Zašto posljednje dane svoga trajanja koriste da unište jedan od najsjanijih bisera crnogoske arhitekture. Indikativno je i ćutanje ministarke  za kulturu i ministarke uređenja prostora. Zašto nam Vlada šalje poruku: kad njih ne bude, nek Potop bude i Smak Svijeta.

Mogućih odgovora na ova pitanja nema mnogo.

Moguće je da kupuju naklonost tužilaštava. Nikad se ne zna kad će mečka da zaigra pred njihovim vratima, pa za svaki slučaj....

Jedan mudar čovjek je svojevremeno napisao da su za uspjeh dovoljne samo dvije stvari: neznanje i samopouzdanje. Može da bude. Na to upućuje i sam tok rasprave na sjednici. Nijesu znali ni ko je projektovao ovu zgradu. Na neznanje upućuje i to što o ovoj zgradi govore kao „zgradi popularno nazvanoj dva kovčega“. Poruka koju nam je ostavio arhitekta Zeković ima sasvim drugo značenje... Zgrada se ustupa na korišćnje na određeno vrijeme. Ne znaju da njena prenamjena ima trajne posljedice...  

                                        Arhitekta Radosav Zeković

Ima li iza ove odluke i neke loše namjere. Može da bude, ali sumnjam u to. Mislim da je u pitanju neznanje. Zato bih, umjesto zaključka, arhitektu Radosava Zekovića, koji, iskraj Svevišnjeg, začuđeno posmatra šta čine sa njegovom zgradom, zamolio da im oprosti: OPROSTI IM RADOSAVE, NE ZNAJU ŠTA ČINE.