Velizar Radonjić

KAČAMAK NA BUZARU

Da je Tara varenika vruća, a po Tari drobljenje kamenje... ne bi mogla utoliti sve veću glad kolašinskih investitora.

Nije red da ljudi budu gladni, pa je po kratkom postupku utvrđena strategija razvoja strateških investitora. Razvoj Kolašina može da čeka. Ne može odjednom i Kolašin i investitori. Kolašin nije tica pa da odleti. Ruku na srce, neće ni investitori, jer samo mi investiramo u investitore. Kod drugih je obrnuto. Investiraju investitori.

Strateška strategija je obećavala da Švajcarsku presele u Kolašin i na Bjelasici naprave nove Alpe. Žao im bilo da vrate pare koje su izvezli u Švajcarsku. Zato na Bjelasici grade skijališta po sistemu kako su gradili kupališta. Simbioza domaće pameti i višedecenijskog iskustva. Red mora, red planine. Nešto kao kačamak na buzaru. Samo da što prije utole glad. Uz vuka i lisica fuka, pa će i oni manje strateški da omaste brke.

Strateški investitori su poseban soj. Baci ga s Vezirova mosta u Moraču i pusti niz vodu. Naći ćeš ga sat – dva kasnije u Platijama kako pluta uzvodno. Da je Tara, kao što je bilo planirano, prevedena u Moraču, plutali bi sve do Kolašina.

Tara, duže od sto godina, čeka da je prevedu. Da nam se vode pomiješaju i budu jedna voda. Da se i voda, kao i sav narod, slije u Podgoricu.

Odustalo se od prevođenja Tare u Moraču pa investitore iz Podgorice prevode u Kolašin. Umjesto tunela kroz Crkvine da Tara teče Moru, probili smo Vjeternik da investitori teku prema Bjelasici. Investitori nijesu navikli da investiraju, zato je put izgrađen samo do Mateševa. Država nema para za rizične projekte. Ovo do Mateševa je investirala u investitore i od toga su profitirali i investitori i oni koji su o tome odlučivali. Samo Država nije. Nju, inače, tretiramo kao nevladinu i neprofitnu organizaciju.

Odustalo se od prevođenja vode, ali Kolašin i dalje prevode - žedna preko vode. Spasio se potapanja, ali niko ne garantuje i da će preživjeti. Planiraju da ga udave. U skladu sa strategijom, i tamo đe je bio Kolašin i svud oko Kolašina, na pjenu od Tare niče Budva.. Jedni grade, drugi se ugrađuju. Gdje god nađeš zgodno mjesto... grabi prije nego se donesu planovi i reguliše prostor. A poslije... svršenu poslu mane nema. Napravićemo plan izvedenog stanja. Kao u Budvi.

Sa Bogom su u nezbor. Mimoišli su se oko osme i desete zapovijesti, zato očekuju da ih Crkva podrži. Božje zapovijesti, kao i ovozemaljski zakoni, predstavljaju biznis barijeru. Crkva dijeli njihovo mišljenje, pa se nadaju da Bog posluša Crkvu i ukine ove dvije zapovijesti. Bilo bi korisno i za Crkvu.

Dok su u nezbor s Bogom, ostaje im jedino da pogleduju u Nebo i mole Nebo da padne snijeg.  Kad njima treba, a ne kad se Bogu hoće, i ako može neka pada na Bjelasici. U Kolašinu ne mora. Ko bi mu dao dževap.

Ne smeta im što u gradu nema snijega. Nema ni u Budvi. A ako baš hoće da pada, neka pada za vrijeme zimskog raspusta. Da dođu đeca i da se sita nasankaju. Zato su i predložili usklađivanje školskog kalendara sa meteo biltenom. Ima predloga i da  zatvore škole, biće manja šteta, a đeca svoje znanje neka brane sa slobode. Onda bi škole mogli da pretvorimo u zatvor za glavare i smanjimo liste čekanja.

Kolašin je vazda bio izazovan za osvajanje. Kao lijepa đevojka. Svi bi da da je osvoje i obeščaste. Tako i Kolašin. Od kad postoji stalno je prelazio iz ruke u ruku. Počelo je opet i ako nije rat. Došli novi okupatori, a nijesu došli da interniraju ljude. Interniraju samo novac.

Investirajući u investitore i zbog prelaska iz ruke u ruku, vlast nije stigla da investira u grad i gradsku infrastrukturu. Zaboravili i deponije i kanalizaciju. Navikli da njihova sranja rješavaju drugi. Mnogi misle da im ne trebaju ni deponija ni kanalizacija. Sve će to, i tako i tako, da završi u Tari. Šteta što u Kolašinu nemaju more. Napravili bi od njega najljepšu i najveću septičku jamu na Zapadnom Balkanu. Zato će  do daljnjeg septičke jame da prevode u Taru, a Taru u Svinjaču  sa ambicijama da od Tare naprave nejljepšu svinjaču na planeti..

Srećom snijeg nikada nije prezimio na nebu. Uvijek padne i pokrije i projekte i strategije. Kad padne snijeg dođu i skijaši pa je tragova mnogo i ni jedan vrag ne mora da krije svoj trag.

 

Piše: Velizar Radonjić

BAL POD MASKAMA

(Satirična priča BAL POD MASKAMA je ngrađena Prvom nagradom za satiričnu priču na XXI Crnogorskom festivalu humora, satire i karikature u Danilovgradu 2022. godine.)

Daleko iza sedam gora i sedam mora...  ima jedna zemlja čiji narod vjekovima sanja da živi kao i sav ostali svijet... a kad se dugo sanja i iskreno želi, želja se na kraju i ostvari. Zahvaljujući Koroni želja im se ispunila. Prvi put, od kako zna za sebe, ova zemlja i ovaj narod živi u skladu sa svjetskim trendovima. Pod maskom i na distanci. Svjetski, a svoji. Ruku na srce, nijesu baš svi svoji, ali su u trendu. Svi su u trendu. I lopovi su im u trendu – maskirali se u poštene građane.

Na godišnjicu nošenja maski prelistavam njihovu godinu skrivanu pod maskama. Sve što su radili, radili su pod nekom maskom pa se nije znalo šta rade pošteni građani, a šta čine pošteni lopovi. Nekome je Korona upala u med pa je imao rekordnu berbu. Drugi su samo obrali bostan.

         Ko god je pratio Koronu mogao je da vidi kako mutira virus. Nauka je konstatovala da kad mutira virus nastaje novi soj. Život nas uči da kad čovjek mutira postaje nesoj. U ovoj zemlji mutiro i Narod i nasto novi soj. Nesoji su postali oni drugi.

Proteklu godinu su im, pored epidemije, obilježili i izbori - u srećnim zemljama nevolja nikad ne dolazi sama. I ovu nevolju su živjeli pod maskama, pa se nije znalo koga su im izabrali oni gore, a koga su glasali ovi dolje. Kad su spale maske vidjeli su da je vlast promijenjena. Vlast je promijenjena, ali je maskiran u građane opet pobijedio narod. Građani će da pričekaju da padnu maske.

         Na izborima se desilo Čudo. U saglasju sa svjetskim trendovima Vlast je promijenjena, a pobjednici, u saglasju sa lokalnom tradicijom i praksom, ne priznaju pobjedu. Nije im jasno đe su pogriješili. Traže trojanske konje u sopstvenim redovima, ali i konji nose maske pa se  ne zna ko je konj a ko pobjednik.

Pobjednici ne znaju šta će sa pobjedom, jedva su dočekali da je uvale drugom. Prave Vladu ko što su nekad zidali Skadar. Sve što se obdan dogovore, obnoć bi porušili. Kad god su se usaglasili o karakteru buduće Vlade, posvađali bi se oko karaktera onih koji hoće da uđu u Vladu, pa nova Vlada sve više liči na neželjenu trudnoću iz vanbračne veze. Sluti na pobačaj. Zato i nova vlast i nova opozicija priželjkuju Vladin abortus. Priželjkuju to i u Vladi, ali Crkva ne odobrava abortus, a oni su se zakleli Bogom. Ustavom se samo služe.

Tek nakon promjene vlasti Narod je shvatio kako njihovi izabrani predstavnici mutiraju vršeći vlast. Zato Narod jedva čeka da ih izvede pred lice Pravde, ali njihova Pravda nikako da skine masku i pokaže lice...  

U ovoj zemlji živi blagorodan narod - najviše vole da mrze. Jedino to znaju i jedino im to ide od ruke. Da mrze... i da se mrze. Razloge za mržnju ne zna niko. Kažu da niko ne zna ni zašto bi se voljeli. Zato mrze sve i svakoga - osim Domovine. Domovina im je Svetinja. Nju vole i u valuti i po metru kvadratnom, i po širini i po dubini. I ne daju Svetinje. Ni u valuti ni po metru kvadratnom, ni po širini ni po dubini.

Daleko iza sedam gora i sedam mora...  ima jedna zemlja čiji narod živi u skladu sa svjetskim trendovima. Maske su obavezne pa žive Bal pod maskama.. Maskirali se se u svoju svijetlu prošlost, toga bar imaju na pretek. Žive Bal vampira. Svi bivši, niko iz budućnosti. Budućnost inače ne stanuje u njoj. U njoj stanuje njihova svijetla prošlost i svi žive prošlost. Svi protiv svih...

Daleko iza sedam gora i sedam mora...  ima jedna zemlja čiji narod živi svoju svijetlu prošlost pod maskama i u skladu sa svjetskim trendovima. Stiču imunitet krda..., a za to im fali samo imunitet.

 

Piše: Velizar Radonjić

 

OPROSTI IM RADOSAVE, NE ZNAJU ŠTA ČINE

Vlada Crne Gore, u tehničkom mandatu, donijela je odluku da jedan od rijetkih bisera graditeljskog nasljeđa koji su preživjeli tranziciju, ustupi na korišćenje Vrhovnom, Višem i Specijalnom tužilaštvu i Specijalnom policijskom odjeljenju.

 Prenamjena ove zgrade zahtijeva njenu adaptaciju i rekonstrukciju, čitaj devastaciju, što predstavlja još jedan u nizu zločina prema graditeljskom nasljeđu Crne Gore i crnogorskoj graditeljskoj i kulturnoj baštini.

 

 Vlada Crne Gore, u tehničkom mandatu, na 16. sjednici održanoj 6. septembra 2022. godine, donijela je odluku da se Zgrada društveno političkih organizacija („stara zgrada Vlade“) u Podgorici ustupi na korišćenje Vrhovnom, Višem i Specijalnom tužilaštvu i Specijalnom policijskom timu.

Zgrada društveno političkih organizacija Crne Gore je izgrađena 1979. godine. Zgradu je projektovao Radosav Zeković, jedan od najvećih crnogorskih arhitekata. Arhitekta Zeković je za ovaj projekat nagrađen Republičkom Borbinom nagradom za arhitekturu za 1979. godinu. Zgradu je gradilo građevinsko preduzeće „Prvoborac“ iz Herceg Novog, a odgovorni rukovodilac gradilišta je bio Veselin Stevanov Kovačević, građevinski tehničar (nakon osnivanja Građevinskog fakulteta u Titogradu, Kovačević je upisao Fakultet i prvi stekao diplomu građevinskog inženjera na ovom fakultetu).

Ova zgrada predstavlja jedan od bisera  crnogorske arhitekture, crnogorskog graditeljskog i kulturnog nasljeđa. Spletom okolnosti preživjela je iskušenja tranzicije i ako je i ranije bilo ideja da se na ovoj lokaciji gradi nešto drugo po ukusu vlastodržaca koji su u tim periodima upravljali Crnom Gorom i crnogorskim prostorom.

Zgrada je projektovana i građena za određenu namjenu. Svaka prenamjena zahtijeva manju ili veću rekonstrukciju i adaptaciju. Privođenje ovog prostora namjeni prema potrebama tužilaštava zahtijeva intervencije kojima se u znatnoj mjeri mijenja unutrašnji koncept i funkcija prostora, a neće biti moguće izbjećini ni intervenciji na vanjskom izgledu i parternom uređenju. Prenamjena ovog prostora, prema potrebama novog korisnika, zahtijeva rekonstrukciju do neprepoznatljivosti objekta. Ove intervencije, prije svega, uslovljavaju bezbjedonosni i tehnički zahtjevi, jer je riječ o objektu visokog bezbjedonosnog rizika.

Postavlja se pitanje zašto Vlada, koja odbrojava posljednje dane, ili nedjelje – sasvim svejedno, donosi odluku sa trajnim posljedicama. Zašto posljednje dane svoga trajanja koriste da unište jedan od najsjanijih bisera crnogoske arhitekture. Indikativno je i ćutanje ministarke  za kulturu i ministarke uređenja prostora. Zašto nam Vlada šalje poruku: kad njih ne bude, nek Potop bude i Smak Svijeta.

Mogućih odgovora na ova pitanja nema mnogo.

Moguće je da kupuju naklonost tužilaštava. Nikad se ne zna kad će mečka da zaigra pred njihovim vratima, pa za svaki slučaj....

Jedan mudar čovjek je svojevremeno napisao da su za uspjeh dovoljne samo dvije stvari: neznanje i samopouzdanje. Može da bude. Na to upućuje i sam tok rasprave na sjednici. Nijesu znali ni ko je projektovao ovu zgradu. Na neznanje upućuje i to što o ovoj zgradi govore kao „zgradi popularno nazvanoj dva kovčega“. Poruka koju nam je ostavio arhitekta Zeković ima sasvim drugo značenje... Zgrada se ustupa na korišćnje na određeno vrijeme. Ne znaju da njena prenamjena ima trajne posljedice...  

                                        Arhitekta Radosav Zeković

Ima li iza ove odluke i neke loše namjere. Može da bude, ali sumnjam u to. Mislim da je u pitanju neznanje. Zato bih, umjesto zaključka, arhitektu Radosava Zekovića, koji, iskraj Svevišnjeg, začuđeno posmatra šta čine sa njegovom zgradom, zamolio da im oprosti: OPROSTI IM RADOSAVE, NE ZNAJU ŠTA ČINE.

 

 

 

VIŠE OD HRONIKE

 Knjiga Velizara Radonjića HRONIKA GRADITELJSTVA U CRNOJ GORI, nedavno je dobila svoje mjesto u katalogu Bavarske državne biblioteke - BSB Bayerische StaatsBibliothek u Minhenu.

O kakvoj knjizi je riječ I čime je zaslužila da se nađe u katalogu ove prestižne biblioteke.

 

 Velizar Radonjić, novinar i publicista u penziji, poslije pola vijeka rada u građevinarstvu i čitave decenije istraživanja, napisao je i početkom novembra 2021. godine objavio knjigu HRONIKA GRADITELJSTVA U CRNOJ GORI.

HRONIKA GRADITELJSTVA je, u cjelosti, autorski projekat i autorsko izdanje Velizara Radonjića. Pečatana je u štampariji „Obod“ na Cetinju, na 794 strane formata B4, u tiražu od 500 primjeraka. Predgovor za knjigu je napisao princ Nikola Petrović Njegoš a recenziju arhitekta Mileta Bojović, vanredni član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Lektor i korektor je Ljubinka Nedić, profesorica književnosti, a prevodilac za engleski jezik Ana Ponoš. Likovno rješenje korice i grafički dizajn knjige potpisuje autor HRONIKE Velizar Radonjić.

 HRONIKA GRADITELJSTVA je registrovana u dvije nacionalne biblioteke:

-        Nacionalnoj biblioteci Crne Gore „Đurđe Crnojević“ na Cetinju: ISBN 978-9940-8802-0-0 i COBISS.CG-ID 19303172

-        Bavarskoj državnoj biblioteci BSB Bayerische StaatsBibliothek, Ludwigstraße 16, 80539 München, Njemačka: BSB-ID: 15201778 i B3Kat-ID: BVD048236151

Projekat HRONIKE GRADITELJSTVA  je, kroz logističku podršku i otkup dijela tiraža knjige, podržan od strane Inženjerske komore Crne Gore. Sponzor projekta je Studio urbane arhitekture TETRAKTIS d.o.o. Podgorica.  Sve ostalo je, o svom brašnjeniku, pod motom „Pregaocu Bog daje mahove“,  napravio autor Velizar Radonjić.

HRONIKA GRADITELJSTVA je priča o graditeljima, a priča o graditeljima je priča o Crnoj Gori, zato treba podsjetiti na riječi Veljka Vlahovića, najljepše ikada napisane riječi o Crnoj Gori:

“Nositi neprekidno u sebi Crnu Goru znači i dar i prokletstvo. Crna Gora je i morska pjena i sniježna prašina, igra kamenih litica i sunovrat potoka, grohot bitaka i pijanstvo ratova. To je zemlja nade i očajanja, jave i snoviđjenja... To je zemlja najveće krajnosti – dubokog mraka i raskošne svjetlosti, slobodni zatočenik i usužnjena sloboda…”

HRONIKA GRADITELJSTVA je priča o Crnoj Gori, o kratkim trenucima njene raskošne svjetlosti i priča o ljudima koji su tu svjetlost stvarali. Ovo je knjiga o Crnoj Gori i njenom graditeljskom nasljeđu, o graditeljskoj a značajnim dijelom i o kulturnoj baštini - o onom što nam je zajedničko i što nas spaja. Napisana je da slavi Crnu Goru i njeno graditeljsko nasljeđe i da podsjeća na graditelje koji su ovo nasljeđe stvarali.

Čitava priča o Crnoj Gori, o njenom graditeljstvu, graditeljskom nasljeđu i graditeljima, ispisana je već na naslovnoj strani Hronike. Autor hronike (istovremeno i autor naslovne strane), na koricama knjige, slika Crnu Goru koja u rijetkim periodima mira, poput Feniksa, ustaje iz pepela, liže svoje rane i uspinje se prema zvijedama. Na koricama je ispisana priča o Crnoj Gori, njenom nastajanju i hiljadu godina njenog postojanja, priča o njenom identitetu, prkosu, o njenoj slobodi i nezavisnosti…

 

Ovo je knjiga o graditeljstvu. Njen autor kaže  „... Pravljena je kao što se pravi kuća. Priča, kao i kuća, mora imati plan, zatim temelje, zidove, krov. Mora imati vrata da čitalac uđe u nju, prozore kako bi iz priče mogao da posmatra šta se dešava vani. Fasada i enterijer, odnosno korice i dizajn svake priče svojim izgledom treba da privuku čitaoca. Tako sam i ja „zidao“ ovu priču. Istim redom: najprije plan i dizajn knjige, izrada temelja, zidanje... Slagao sam kamenčiće, ciglu po ciglu, jedan po jedan podatak, sve skupa povezivao malterom... na kraju sam u nju uselio  graditelje...“

 Princ Nikola Petrović Njegoš, inače arhitekta po profesiji, smatra da nam Velizar u svojoj priči o Crnoj Gori nudi jedinstveno putovanje kroz Crnu Goru i njenu istoriju, ali ne turističko putovanje, nego otkriće Crne Gore, te da bi ova knjiga trebalo da se nađe u svakoj kući. Kada za knjigu o Crnoj Gori ove riječi napiše crnogorski princ iz dinastije Petrovića, znači da knjiga zaslužuje posebnu pažnju i poštovanje. 

Miletu Bojovića, recenzenta knjige, Velizar Radonjić i HRONIKA GRADITELJSTVA, podsjećaju na francuskog poštara Ševala i njegovu „Idealnu palatu“ koja je proglašena istorijskim spomenikom Francuske. Ako to napiše ugledni arhitekta i vanredni član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, koji je svoje poslijediplomsko usavršavanje imao na uglednim pariskim adresama: u ateljeu arhitekte profesora Žana Fožerona, na Institutu za urbanizam u Parizu i na Fakultetu za književnost i društvene nauke u Nanteu kod profesora Anrija Lefevra, nije neskromno očekivati da i ova knjiga jednoga dana bude proglašena kulturnim blagom Crne Gore. 

Jelena Pavićević Tatar, glavna i odgovorna urednica uglednog časopisa POGLED, koji izdaje Inženjerska komora Crne Gore, naglašava da nam Radonjić ne dozvoljava da zaboravimo bogato graditeljsko nasljeđe i kroz pažljivo kreirane životne priče, zahvaljujući spisateljskom iskustvu i dugogodišnjem istraživanju, vjerno „oživljava“ sve pionire graditeljstva, prve građevinske inženjere, junake obnove i izgradnje, graditelje izvanjce… sve tvorce naše vrijedne crnogorske baštine. Pišući o njima i njihovim djelima, gospodin Radonjić piše o našem identitetu, porijeklu, istoriji, životu….  

Inženjer Đorđije – Đole Domazetović, učenik prve generacije četvororazredne građevinske škole u Titogradu (1949/1953.g) smatra da ova knjiga predstavja priznanje svim crnogorskim graditeljima i priznanje njihovim djelima i znanju. U pismu upućenom autoru piše: “…Pisac ste jedinstvene knjige "Hronika graditeljstva u Crnoj Gori", koju niko do sada nije napisao (za nešto slično, postojali su neki sporadični pokušaji, ali su u startu odustajali). Samo se Vi svojim junaštvom, pameću i znanjem usudiste da napišete remek-djelo na čast Crne Gore i Crnogorcima, ma gde bili i gde se nalazili…”  

Priča o graditeljima je priča o Crnoj Gori i nju je autor počeo kao bajku: “Daleko iza sedam gora i sedam mora…, tako počinju sve naše bajke”, jer Crna Gora i jeste kao iz bajke. Inspirisan time, Profesor dr Duško Lučić, jedan od prvih deset inženjera koji su diplomirali na Građevinskom fakultetu u Titogradu, za Hroniku graditeljstva kaže: “Ovo izdanje je jedna predivna romantična monografja koja opisuje graditeljstvo i graditelje od najstarijih vremena pa do današnjih dana, na teritoriji Crne Gore.”  

Inženjerska komora Crne Gore je na svečanoj sjednici Skupštine IKCG, održanoj 05. novembra 2021. godine, povodom obilježavanja 20 godina Komore, autoru HRONIKE GRADITELJSTVA dodijelila priznanje:

 “Zahvalnica za izuzetan dugogodišnji doprinos izdavačkoj djelatnosti Komore i stvaranju enciklopedije crnogorskog graditeljstva posvećena je gospodinu Velizaru Radonjiću, uvaženom novinaru i publicisti.” 

HRONIKA GRADITELJSTVA je kapitalno djelo, posebna i jedinstvena knjiga: kao cjelina i u svim njenim djelovima. Posebna je i jedinstvena jer je jedina knjiga te vrste u regionu. Jedinstvena je po svom sadržaju i sveobuhvatnosti: sakupljena je i obrađena značajna građa i na jednom mjestu, hronološki prikazano sve što je od značaja za nastanak i razvoj graditeljstva i graditeljskog nasljeđa u Crnoj Gori.

 

HRONIKA GRADITELJSTVA podsjeća na hiljadu godina crnogorske istorije, nastanak gradova, izgradnju putne, željezničke i druge infrastrukture. Hronika podsjeća i čuva od zaborava kada su i kako građeni sakralni objekti, spomenici, javne građevine i - ko ih je gradio… kako je nastajao i razvijan institucionalni i pravni okvir u graditeljstvu Crne Gore… Ovaj dio Hronike (Knjiga prva “Ima jedna zemlja”), oni koji su je pažljivo čitali, nazivaju  “Knjigom postanja Crne Gore”. 

HRONIKA GRADITELJSTVA je posveta stvaraocima čiji vidici sežu vjekovima unaprijed, a čija djela traju vjekovima poslije njih. U njoj je ispričana priča o školovanju prvih crnogorskih inženjera i osnivanju crnogorskih institucija za obrazovanje kadrova u građevinarstvu… u njoj su sabrana i na jednom mjestu se od zaborava čuvaju imena više od pet hiljada graditelja, počev od Fra Vita iz četrnaestog vijeka… Obrađeno je više od 700 biografija crnogorskih i graditelja izvanjaca. Predstavljajući ih, autor nije podlegao vjekovnim podjelama na “naše” i “njihove” i sugestijama “znaš li ti ko je on”. Na osnovu lične percepcije, raspoloživih izvora i njihove pouzdanosti, mjesto u Hronici su, koliko god je to bilo moguće, dobili graditelji koje su preporučili njihovi projekti i građevine koje ostaju iza njih. Da bi pokazao besmislenost naših podjela i čegrsti, u kontekstu Hronike graditeljstva, priča o graditeljima počinje od Fra Vita Kotoranina, katoličkog sveštenika koji je gradio pravoslavno svetilište – manastir Visoke Dečane.  

Ova knjiga je istovremeno podsjetnik i putokaz za buduća istraživanja i naučnu valorizaciju graditelja i nasljeđa koje su nam ostavili. Ona je istovremeno i hronika, monografija i leksikon. Od svega po malo i sve na jednom mjestu. HRONIKA GRADITELJSTVA je i dopunska literatura, neka vrsta školske lektire, po nekima istorijska čitanka graditeljstva za učenike građevinskih škola i studente arhitekture i građevinarstva…   

HRONIKA GRADITELJSTVA je knjiga koja inspiriše i poziva na dijalog o graditeljskom nasljeđu, njegovoj naučnoj i stručnoj valorizaciji i njegovoj zaštiti. Traži od nas da sagledamo ljepotu različitosti u jednom malom prostoru i da se u njemu osjećamo ispunjeno. O Hronici graditeljstva će tek da se i piše i priča. Nije pretjerivanje ako se kaže da će Hronika graditeljstva, kao i graditeljsko nasljeđe koje se u njoj promoviše, živjeti vjekovima poslije svog autora i biti predmet stručnog interesovanja, istraživanja i proučavanja. Dijalog o njoj je počeo 11. marta 2022.godine u Kolašinu na Međunarodnom naučno stručnom skupu GRAĐEVINARSTVO  NAUKA I PRAKSA - GNP KOLAŠIN 2022. Od tada HRONIKA GRADITELJSTVA čeka da se pojavi neki crnogorski Malro, koji će ovo kapitalno djelo proglasiti kulturnim blagom Crne Gore.  

HRONIKA GRADITELJSTVA je istraživački i izdavački poduhvat crnogorskog Ševala, Velizara Radonjića, nastao kao proizvod poluvjekovnog rada u građevinarstvu, desetogišnjeg istraživanja i prikupljanja građe i, istovremeno, proizvod autorove lične drame i njegove trke sa vremenom - kao rezultat njegovog otpora u borbi sa teškom bolešću, koja traje duže od jedne decenije.  

HRONIKA GRADITELJSTVA je istraživački i izdavački poduhvat jer je kompletna knjiga autorsko djelo Velizara Radonjića, uključujući likovno rješenje korica i grafički dizajn. Hronika je svojevrstan podvig i zbog toga što je ovo kapitalno djelo realizovano “o svom brašnjeniku”,  bez podrške državnih organa i najvećeg dijela institucija sistema.

 

 

Piše: Velizar Radonjić

VRIJEME IZOLACIJE

VRIJEME KNJIGE

 

Vrijeme izolacije je vrijeme za knjigu. Neko će, kao što je to svojevremeno uradio Viljem Šekspir, u izolaciji napisati knjigu. Drugi će, pritisak izolacije, amortizovati čitanjem neke nove knjige.

 Pred nama je vrijeme izolacije. Vrijeme izolacije je vrijeme za knjigu.

 Vrijeme za knjigu nije samo bijeg od izolacije i puko druženje sa knjigom. Knjiga je uvijek otkrivanje nečeg novog, nepoznatog ili manje poznatog, drugog i drugačijeg... Za one koji su željni otkrivanja preporučujem (moju) knjigu HRONIKA GRADITELJSTVA U CRNOJ GORI.

Hronika graditeljstva je moj autorski projekat i autorsko izdanje. Hronika graditeljstva je ispisana na 794 strane, formata B4. Štampana je u štampariji OBOD na Cetinju. Predgovor za knjigu je napisao princ Nikola Petrović Njegoš, a recenziju arhitekta Mileta Bojović, vanredni član CANU.

 Knjiga HRONIKA GRADITELJSTVA U CRNOJ GORI je otkrivanje Crne Gore.

 Ovo je priča o Crnoj Gori: milenijum njenog trajanja. Ovo je priča o nastanku crnogorskih gradova, izgradnji putne, željezničke i energetske infrastrukture, izgradnji vjerskih objekata, spomenika, javnih građevina... Ovo je i priča o crnogorskim graditeljima.

 HRONIKA GRADITELJSTVA U CRNOJ GORI je priča koja slavi Crnu Goru i njeno graditeljsko nasljeđe i podsjeća na graditelje koji su to nasljeđe stvarali.

  ***

„U ovom enciklopedijskom djelu Velizar nam nudi jedinstveno putovanje kroz Crnu Goru. Ne turističko putovanje, već otkriće zemlje kroz tragove koje su ljudi ostavili u ovim grandioznim pejzažima. To je i putovanje kroz istoriju. Priča o narodu koji je morao da se prilagodi posebno teškim uslovima, ali i posebno teškim događajima.

 Za stranog čitaoca, od grada do grada, od arhitekture do arhitekture, od spomenika do spomenika koristeći često vrtoglava umjetnička dela, ova knjiga nije samo otkriće zemlje i njene istorije, već i istorije Evrope i različite faze njene izgradnje.

 Otišao bih toliko daleko da kažem da je to spoj civilizacije na ljestvici naše drage Crne Gore…..

 …Ukratko, za sve Crnogorce ova knjiga predstavlja svojevrsni porodični album koji bi trebalo da se nađe u svakoj kući….” napisao je arhitekta, princ Nikola Petrović Njegoš, u predgovoru HRONIKE GRADITELJSTVA.

 

 

Princ Nikola Petrović Njegoš, Velizar Radonjić i Mileta Bojović sa prvim primjercima “Hronike graditeljstva u Crnoj Gori”, u Podgorici, 4. novembra 2021.godine

***

Arhitekta Mileta Bojović, vanredni član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti u recenziji Hronike bilježi svoja zapažanja o njoj:

“Bilo je zadovoljstvo razgovarati sa Velizarom tokom finalizacije knjige i slušati priču o njegovoj životnoj i radnoj biografiji....

 ...Prateći priču o višegodišnjem prikupljanju materijala o graditeljstvu i graditeljima i želji da to uobliči u svojevrsnu epopeju posvećenu Crnoj Gori, podsjetilo me na Poštara Ševala (Joseph Ferdinand Cheval, 1836-1924) i njegovu Idealnu palatu (Palais idéal) koju je samouk gradio 33 godine. Rođen na selu, sa završenom osnovnom školom radi kao pekar, poljoprivredni radnik, da bi se kasnije zaposlio kao seoski poštar. Prelazeći svakodnevno desetine kilometara otkriva izuzetno kamenje i kamenčiće oblikovane vodom kroz vrijeme u prava umjetnička djela – skulpture koje čovjek ne može imitirati. Počinje ih skupljati i puniti svoj vrt. „Pošto priroda pravi skulpturu, ja ću dodati malter i armaturu, zidaću i praviti arhitekturu“. Odlučio je da ostvari svoj san, koji će kasnije nazvati Idealna palata. Pola vijeka kasnije, Andre Malro, ministar kulture, predlaže da se Idealna palata proglasi istorijskim spomenikom, što je i učinjeno 1969.godine.

U Uvodnim napomenama autor Hronike kaže da je godinama, decenijama skupljao i „slagao kamenčiće, ciglu po ciglu, jedan po jedan podatak, sve skupa povezao malterom... i na kraju sam u nju uselio graditelje...“ Tako je nastajala Hronika, posebna kao i njen autor, što još jednom potvrđuje činjenicu da djela liče na svoje tvorce....“

 ***

 Hronika graditeljstva je, samo 5 dana od izlaska iz štampe, na svečanoj sjednici Skupštine Inženjerske komore Crne Gore, održanoj povodom jubileja 20 godina od osnivanja Komore, dobila prvo priznanje: „Zahvalnica za izuzetan dugogodišnji doprinos izdavačkoj djelatnosti Komore i stvaranju enciklopedije crnogorskog graditeljstva posvećena je gospodinu Velizaru Radonjiću, uvaženom novinaru i publicisti.”

 ***

HRONIKA GRADITELJSTVA je stvarana decenijama, sa vjerom da traje vjekovima.

 Prikupljena građa je, najvećim dijelom, sistematizovana i obrađena za vrijeme izolacije tokom 2020. i 2021. godine.Jedan dio je stvaran i za vrijeme dok sam bio zaražen korona virusom. Pored zadovoljstva stvaranja ova knjiga je i simbol mog otpora epidemiji i dio terapije koju sam koristio. Zato je i preporučujem za predstojeće dane izolacije.

 Vrijeme izolacije je vrijeme za knjigu. Vrijeme otkrivanja. Družite se sa Hronikom graditeljstva u Crnoj Gori i otkrivajte Crnu Goru – da zavolite i knjigu i Crnu Goru.

 

*******

Ako vam se ova priča dopala javite mi se na tel: +382 68 428 622, + 382 67 851 921 ili na mejl velizar.radonjic@gmail.com i naručite knjigu. Dok traje izolacija knjiga se prodaje po promotivnoj cijeni od 40 €, sa uračunatom dostavom na teritoriji Crne Gore.

 

***********

 

 

 

PREGAOCU BOG DAJE MAHOVE

 

HRONIKA GRADITELJSTVA U CRNOJ GORI, autora Velizara Radonjića, novinara i publiciste iz Podgorice, je završena i trenutno se štampa. Početkom novembra 2021. godine biće u rukama čitalaca.

 

Priča o graditeljima je priča o Crnoj Gori, a priču o Crnoj Gori treba početi kao bajku, jer ona i jeste kao iz bajke...

„Daleko iza sedam gora i sedam mora..., tako počinju sve naše bajke, ima jedna zemlja, lijepa kao grijeh, satkana od divlje ljepote i krajnosti nastalih igrom bogova koji su je stvarali...“  tako sam počeo priču o Crnoj Gori i njenim graditeljima.

Crna Gora postoji i traje čitav milenijum. Nastala je na raskršćima migracionih, trgovačkih, karavanskih i osvajačkih puteva. Stasavala na razmeđi civilizacija i klutura, vjera i religija. Nastala na vododjelniici civilizacija i razmeđi svjetova, vjekovima razapeta između Istoka i Zapada naslijedila je graditeljsku baštinu različitihih ciivilizacija i kulturno nasljeđe različitih svjetova – i sa istoka i sa zapada.

Istorija Crne Gore traje čitav milenijum. Milenijum okupacija, ratova, paljenja, razaranja, asimilacija...Milenijum krvi i ognja sa rijetkim i kratkim periodima mira u kojima je ova zemlja, poput Feniksa, ustajala iz pepela i uspinjala se prema zvijezdama. Postajala je zemlja raskošne svjetlosti u kojoj su stvarani biseri graditeljskog nasljeđa i kulturne baštine.

Tako su nastali: Kula Balšića, Stari Bar i Kotor; Antička Budva, mozaici Boga Hipnosa u Teutinom gradu, pa Hercegnovska Citadela, Cetinjski manastir, Gospa od Škrpjela i Husein-pašina džamija; Rimskli most na Moštanici koji traje čitav milenijum... U takvim ternucima su nastali Carev most, filigranski lukovi Mosta na Tari…i mostovi na Maloj rijeci i Moračici;…

Hronika graditeljstva je priča o Crnoj Gori, o kratkim trenucima njene raskošne svjetlosti i priča o ljudima koji su tu svjetlost stvarali.

 Koliko sam u tome uspio neka sude čitaoci i vrijeme.

 

 

„U ovom enciklopedijskom djelu Velizar nam nudi jedinstveno putovanje kroz Crnu Goru. Ne turističko putovanje, već otkriće zemlje kroz tragove koje su ljudi ostavili u ovim grandioznim pejzažima. To je i putovanje kroz istoriju. Priča o narodu koji je morao da se prilagodi posebno teškim uslovima, ali i posebno teškim događajima.

 

Za stranog čitaoca, od grada do grada, od arhitekture do arhitekture, od spomenika do spomenika koristeći često vrtoglava umjetnička dela, ova knjiga nije samo otkriće zemlje i njene istorije, već i istorije Evrope i različite faze njene izgradnje.

 

Otišao bih toliko daleko da kažem da je to spoj civilizacije na ljestvici naše drage Crne Gore…..

 

…Ukratko, za sve Crnogorce ova knjiga predstavlja svojevrsni porodični album koji bi trebalo da se nađe u svakoj kući….” napisao je arhitekta, princ Nikola Petrović Njegoš, u predgovoru HRONIKE GRADITELJSTVA.

Njegov kolega, arhitekta Mileta Bojović, vanredni član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti u recenziji Hronike bilježi svoja zapažanja o njoj:

 

 

“Bilo je zadovoljstvo razgovarati sa Velizarom tokom finalizacije knjige i slušati priču o njegovoj životnoj i radnoj biografiji....

 

...Prateći priču o višegodišnjem prikupljanju materijala o graditeljstvu i graditeljima i želji da to uobliči u svojevrsnu epopeju posvećenu Crnoj Gori, podsjetilo me na Poštara Ševala (Joseph Ferdinand Cheval, 1836-1924) i njegovu Idealnu palatu (Palais idéal) koju je samouk gradio 33 godine. Rođen na selu, sa završenom osnovnom školom radi kao pekar, poljoprivredni radnik, da bi se kasnije zaposlio kao seoski poštar. Prelazeći svakodnevno desetine kilometara otkriva izuzetno kamenje i kamenčiće oblikovane vodom kroz vrijeme u prava umjetnička djela – skulpture koje čovjek ne može imitirati. Počinje ih skupljati i puniti svoj vrt. „Pošto priroda pravi skulpturu, ja ću dodati malter i armaturu, zidaću i praviti arhitekturu“. Odlučio je da ostvari svoj san, koji će kasnije nazvati Idealna palata. Pola vijeka kasnije, Andre Malro, ministar kulture, predlaže da se Idealna palata proglasi istorijskim spomenikom, što je i učinjeno 1969.godine.

U Uvodnim napomenama autor Hronike kaže da je godinama, decenijama skupljao i „slagao kamenčiće, ciglu po ciglu, jedan po jedan podatak, sve skupa povezao malterom... i na kraju sam u nju uselio graditelje...“ Tako je nastajala Hronika, posebna kao i njen autor, što još jednom potvrđuje činjenicu da djela liče na svoje tvorce....“

 

Velizar Radonjić

 

 

 

 

 

USKORO U ŠTAMPI

 

HRONIKA GRADITELJSTVA

U CRNOJ GORI

 

Poslije decenija istraživanja, i par godina intezivnog rada, HRONIKA  GRADITELJSTVA U CRNOJ GORI je pred vratima štamparije.

U rukama čitalaca treba da se nađe do polovine novembra mjeseca.

 

HRONIKA GRADITELJSTVA je jedinstvena knjiga na prostoru bivše Jugoslavije iz oblasti publicistike na temu graditeljstva. Na 790 strana formata „B4“, na jednom mjestu, ispisana je priča o crnogorskom graditeljstvu, graditeljskom nasljeđu i graditeljima Crne Gore.  Priča počinje od prvih naseobina na području sadašnje Crne Gore i prati nastanak Crne Gore, nastanak njenih gradova, infrastrukture, njenih svetilišta, javnih građevina... odnosno sveukupnog graditeljskog nasljeđa. HRONIKA podsjeća i na graditelje, počev od Fra Vita Kotoranina iz četrnaestog vijeka. U HRONICI je, u različitom kontekstu, objavljeno više od  5.000 imena graditelja. Za mnoge od njih i kratka biografija...

 

U predgovoru HRONIKE GRADITELJSTVA, Princ Nikola Petrović Njegoš je napisao:

 “U ovom enciklopedijskom djelu Velizar nam nudi jedinstveno putovanje kroz Crnu Goru. Ne turističko putovanje, već otkriće zemlje kroz tragove koje su ljudi ostavili u ovim grandioznim pejzažima.

To je i putovanje kroz istoriju. Priča o narodu koji je morao da se prilagodi posebno teškim uslovima, ali i posebno teškim događajima.

Za stranog čitaoca, od grada do grada, od arhitekture do arhitekture, od spomenika do spomenika koristeći često vrtoglava umjetnička dela, ova knjiga nije samo otkriće zemlje i njene istorije, već i istorije Evrope i različite faze njene izgradnje.

Otišao bih toliko daleko da kažem da je to spoj civilizacije na ljestvici naše drage Crne Gore.

Prolazeći kroz različita poglavlja, mogao sam da procijenim važnost rada autora, ali i njegovo dubinsko poznavanje različitih oblasti njegovih studija…

 

Ukratko, za sve Crnogorce ova knjiga predstavlja svojevrsni porodični album koji bi trebalo da se nađe u svakoj kući...”

 

HRONIKA GRADITELJSTVA nudi obilje podataka o svim važnijim  građevinama u Crnoj Gori i njihovim graditeljima.

 “…predstavlja dragocjeni doprinos u izučavanju crnogorskog graditeljstva, upoznaje nas s prvim crnogorskim neimarima i onim iz drugih zemalja koji su svojim karakterističnim izrazima podarili ovom prostoru autentičnost. Gospodin Radonjić podsjeća na razvoj putne infrastrukture, na zakone o planiranu i građenju, na prva urbanistička i prostorna planiranja i rješenja, na sve one „heroje poslijeratne obnove i izgradnje“. 

Kompletan presjek graditeljskog nasljeđa u građi pripremljenoj  za Monografiju obiluje foto materijalom i iustracijama kao i autentičnim izjavama  nosioca vrijednih projekata prikupljenih u značajnim istorijskim arhivima, bibliotečkim fondovima, u privatnim zbirkama i kolekcijama, kako u našoj zemlji tako i van njenih granica....“ zapisala je Jelena Pavićević – Tatar, glavna urednica stručnog časopisa POGLED koji izdaje Inženjerska komora Crne Gore.

 

Dr Igbala Šabović Kerović, autor  niza naučnih i stručnih radova i dvije monogragije na temu graditeljskog nasljeđa, o HRONICI GRADITELJSTVA  kaže:

“…Ova knjiga je istovremeno podsjetnik i putokaz za buduća istraživanja i naučnu valorizaciju graditelja i nasljeđa koje su nam ostavili. Ona je istovremeno i hronika, monografija i leksikon.Od svega po malo i sve na jednom mjestu. Kad bude objavljena biće dopunska literatura, neka vrsta školske lektire za učenike građevinskih škola i studente arhitekture i građevinarstva… “